Want create site? Find Free WordPress Themes and plugins.

Ukratko o povijesti našeg grada…

Smatra se da je najstarije prapovijesno naselje na području grada nastalo na dravskoj obali na danas jedva uočljivom uzvišenju što se pruža smjerom istok-zapad u sjevernom dijelu Retfale. Tijekom prapovijesnih i ranih povijesnih razdoblja na prostoru danas omeđenom Strossmayerovom ulicom na jugu, Petöfijevom s istoka i sjevera, Mlinskom ulicom sa zapada nastala su, živjela i nestajala naselja mnogih naroda i kultura od najstarijeg neolitika do srednjeg vijeka.

Krajem I. stoljeća prije Krista Rimljani su osvojili gotovo cijelu Panoniju. U ovom dijelu Panonije na malo povišenoj desnoj obali Drave, osnovali su vojnički logor imena Mursa. Zbog močvarnog područja ovo najveće naselje u Donjoj Panoniji nastalo je u današnjem Donjem gradu. Obuhvaćalo je pravokutnu površinu, i to: uz obalu Drave na sjeveru, od prostora (današnje) Carinarnice na zapadu, do Trga bana Josipa Jelačića na istoku i Frankopanske ulice na jugu. Pretpostavljeni vanjski opseg Murse zauzimao je gotovo 516.800 m2.. (Mursa je potpuno napuštena 441. godine nakon provale Huna.)

Kasno srednjovjekovni Osijek izgrađen je na području današnje Tvrđe, zapadno od područja na kojem je postojala i nestala rimska Mursa. Premda je novo naselje postojalo već stoljećima, u povijesnim se vrelima spominje prvi put 1196. godine u ispravi hrvatsko-ugarskog kralja Emerika, i to u mađarskom obliku Ezek. U Osijek su navraćali brojni trgovci, putnici i namjernici iz udaljenijih krajeva budući da je Osijek sredinom 12. stoljeća nadaleko poznato trgovište i mjesto kod kojeg se prelazila Drava. U drugoj polovici 15. stoljeća Osijek je mogao imati oko 2.000 stanovnika. Većina građana bili su obrtnici (krojači, zlatari, kovači, mlinari, krznari, opančari i postolari) koji su podmirivali potrebe mjesnog i dijela pokrajinskog tržišta. Osim prometnog, trgovačkog, obrtničkog, upravnog i vlastelinskog središta razvio se Osijek i u vrlo značajno kulturno žarište Slavonije.

Znajući dobro stratešku i prometnu važnost Osijeka, zauzeli su Turci Osmanlije Osijek 1526. i gradom upravljali 161 godinu. Austrijske su vlasti, planirajući izgradnju vojne tvrđave zapadno od gradskog zida osnovali novo naselje – Gornji grad. U ljeto ili početkom jeseni 1698. počinje istočno od tvrđave osnivanje Donjeg grada. Istodobno su tvrđavu, po uzoru na nizinske nizozemske utvrde, austrijske vlasti počele gradile te je trajala planska izgradnja od 1. kolovoza 1712. do 1722. kada je, uglavnom, dovršena. Tvrđa je u prvoj polovici 18. stoljeća promijenila svoj izgled. Izgrađene su zgrade za potrebe vojske, crkve, samostani i građanske kuće u baroknom slogu.

Na tornju glavne straže nalazio se sat (1709.), a uvedena je i ulična petrolejska rasvjeta. U Tvrđi su 1729. otvoreni gimnazija, tiskara (1735.) i njemačko kazalište, a proveden je i javni vodovod i kanalizacija, pa su s pravom Slavonci i Osječani Tvrđu nazivali “Metropolis urbs”. U južno gradsko područje 1792. naseljavaju se uglavnom njemački doseljenici stvarajući četvrtu gradsku cjelinu nazvanu Novi grad. Od 1687. do 1783. Osijek je središte Generalkomande (glavnog zapovjedništva) za cijelu Slavoniju, a obnavljanjem županijskog uređenja 1745. postaje i središte Virovitičke županije.

Snažnije jačanje grada počinje unifikacijom razjedinjenih njegovih dijelova 1786. i proglašenjem Osijeka slobodnim i kraljevskim gradom 1809. godine. U zamahu graditeljstva tijekom 19. i početkom 20. stoljeća podižu se mnoge zgrade i cijele ulice koje bitno mijenjaju izgled grada na Dravi. U to je doba Osijek poslije Zagreba gospodarski najrazvijeniji grad Hrvatske. Godine 1870. dobiva prvu željezničku prugu, a prostornu razjedinjenost grada povezao je 1884. konjski tramvaj, tada prvi na jugoistoku Europe. Uz novi željeznički most Dravu je premostio 1911. i novi kolni most na zidanim stupovima.

Iako se Osijek 19. i 20. stoljeća razvijao po zakonima gradova burnog industrijskog i inog gospodarskog života, ostao je gradom bujnog zelenila, travnjaka, sjenovitih perivoja, prekrasnih šetališta, posebice na obalama Drave. Doduše, u današnjem je Osijeku ostavljeno prošlosti štošta od onoga što ga je razvilo do veličine koju ima danas. U današnjici su se, pak, učvrstili oni povijesni doprinosi koji Osijeku daju njegov poseban profil: barokna raskoš Tvrđe, neoklasicističke vedute Gornjeg i Donjeg grada, visoki dometi hrvatske secesije u Gornjem gradu, sve do arhitekture karakteristične za 60. i 70. godine 20. stoljeća u svim dijelovima grada – pogotovu u onima koji se šire prema jugu.

Šesnaest osječkih trgova odraz su duha vremena. Raznolikih su oblika, od nepravilnog, pravilnog do poligonalnog. Različite su veličine, raštrkani gotovo po svim dijelovima grada. Uokolo većine trgova trgovačke su i prometne ulice, tržnice, javne, trgovačke i stambene zgrade neposredno izmiješane restoranima, slastičarnicama, kavanama, hotelima, crkvama i kapelicama, stvarajući tako mješavinu zgusnutih i koncentriranih namjena.

U Gornjem je gradu 9 trgova – Trg Ante Starčevića, Trg Pape Ivana Pavla I., Solarski trg, Trg Lava Mirskog, Trg slobode, Gajev trg, Trg Lavoslava Ružičke, Trg Augusta Šenoe i Trg baruna Trenka, u Tvrđi 3 – Trg sv. Trojstva, Trg Vatroslava Lisinskoga i Trg Jurja Križanića, te u Donjem gradu 3 trga – Trg bana Josipa Jelačića, Trg Josipa Runjanina i Trg Nikole Tesle te u Retfali Trg hrvatskih branitelja.

U riznicu ljepote Osijeka ubrajaju se perivoji, drvoredi kestenova, platana i lipa, šetališta i mostovi koji nadsvođuju Dravu i spajaju dravske obale. Perivoji su u ljeto bujno zeleni, a u jesen prošarani najraskošnijim bojama poput slikarske palete. Osijek ima 17 perivoja s ukupnom površinom od oko 300.000 m2, koji s međusobno povezanim šetalištima čine oko 80 km drvoreda s više od 8.000 stabala (domaće vrste, pretežno lipe). Osječanima su, ipak, najomiljenija šetališta, i to ono više kilometarsko uzduž Europske avenije i Ulice cara Hadrijana koje spaja Gornji Grad, Tvrđu i Donji grad, te Šetalište Kardinala Franje Šepera – duga promenada pored Drave od Gornjeg grada do Tvrđe. To je Šetalište ukrašeno žardinijerama prepunim zelenila i istinski je ukras Osijeka.

Osječki mostovi – pješački viseći most, cestovno-pješački most i željeznički most – uranjaju u baranjska plodna polja prošarana voćnjacima, vinogradima i raznovrsnim šumskim pokrovom. Putnika-namjernika na lijevoj obali Drave dočekuje miris ribe i baranjskih barskih trava.

Dr. sc. Zlata Živaković-Kerže

Did you find apk for android? You can find new Free Android Games and apps.